Vatrenjača se širi Jadranom, kupači je sve češće viđaju i u dubrovačkom akvatoriju

Vatrenjača (Pterois miles), prepoznatljiva po lepezastim perajama i dugim otrovnim bodljama, jedna je od invazivnih vrsta čija se prisutnost posljednjih godina sve češće bilježi u Sredozemlju, pa tako i u Jadranu. Iz izvornog područja Crvenog mora proširila se kroz Sueski kanal, a zagrijavanje mora pogoduje njezinu širenju prema sjeveru.

Stručni tim splitske Udruge Sunce, koja se bavi zaštitom prirode, okoliša i održivim razvojem, obradio je problem širenja vatrenjače kroz razgovor s Danijelom Kanskim, stručnjakom za očuvanje mora, ribarstvo i akvakulturu. Razgovor donosi pregled njezina širenja, mogućeg utjecaja na jadranski ekosustav i načina kontrole njezine brojnosti.

Nakon prvih pojedinačnih nalaza, prisutnost vatrenjače počela se bilježiti sve češće. Institut za oceanografiju i ribarstvo zabilježio je 122 potvrđena opažanja između lipnja 2024. i siječnja 2025. godine. Taj broj ne predstavlja ukupan broj riba, nego potvrđena opažanja, ali jasno pokazuje koliko se brzo vrsta proširila duž istočne obale Jadrana.

Prema riječima Kans­kog, kod dijela pregledanih ženki pronađena je i ikra. To upućuje na reproduktivni potencijal, ali još nije dokaz da se vatrenjača uspješno razmnožava i da njezino potomstvo preživljava u Jadranu. Ipak, nalazi pokazuju da više nije riječ samo o povremenim dolascima pojedinačnih primjeraka.

Dubrovačko područje već bilježi susrete s vatrenjačom

Vatrenjača nije zaobišla ni dubrovački akvatorij. U znanstvenom radu istraživača Instituta za more i priobalje Sveučilišta u Dubrovniku zabilježena su dva konkretna nalaza: jedan u Šipanskoj luci 25. listopada 2024., a drugi kod Donjeg Molunta 5. prosinca iste godine. O pojavi ove invazivne vrste u Župi dubrovačkoj izvijestili su i kolege s Dubrovačkog dnevnika, nakon što je jedan Dubrovčanin u kratkom vremenu ulovio čak pet primjeraka.

Dodatna svjedočanstva dolaze s Lokruma. Kupači koji ondje redovito borave tvrde da vatrenjaču viđaju gotovo pri svakom dolasku na otok. Takva opažanja zasad nisu obuhvaćena navedenim znanstvenim nalazima i ne mogu se smatrati potvrdom uspostavljene populacije na Lokrumu, ali su važna kao upozorenje i razlog za dodatno praćenje.

Nedostatak podataka o šteti ne znači da štete nema

Jedno od ključnih pitanja jest kakve posljedice vatrenjača može ostaviti na domaće morske vrste. Hrani se različitim ribama i rakovima, a njezine ličinke morske struje mogu prenositi na velike udaljenosti. Otrovne bodlje pružaju joj zaštitu, dok zasad nema dovoljno dokaza da bi se prirodni predatori u Sredozemlju mogli učinkovito nositi s njezinom brojnošću.

Ipak, kada je riječ o konkretnim posljedicama za Jadran, znanstvenici još nemaju dovoljno podataka za pouzdanu procjenu. Istraživanja iz drugih dijelova Sredozemlja potvrđuju da vatrenjača jede domaće ribe i rakove, a u zapadnom Atlantiku zabilježeni su i značajni negativni učinci na pojedine riblje zajednice. Ti se rezultati, međutim, ne mogu automatski preslikati na Jadran.

„Nedostatak podataka o šteti ne znači da štete nema”, upozorava Kanski, ističući potrebu za sustavnim praćenjem, ali i pravodobnim djelovanjem.

Potpuno uklanjanje iz Jadrana nije realan cilj

Vatrenjaču je moguće ciljano uklanjati, a u tome važnu ulogu imaju ronioci i podvodni ribolovci koji poznaju lokalna područja i redovito obilaze podmorje. Kanski navodi primjer podvodnog ribolovca Marija Rumeka, koji je od početka 2026. ulovio više od 140 primjeraka.

Ipak, potpuno uklanjanje vatrenjače iz cijelog Jadrana nije realno očekivati. More je otvoren sustav, pa nakon uklanjanja postoji mogućnost ponovnog dolaska, a ronioci mogu pregledati samo dio staništa. Zato je cilj dugoročno smanjivanje brojnosti, posebno u vrijednim i osjetljivim morskim područjima.

Vatrenjača je pritom jestiva i kvalitetnog mesa, pa se potiče njezin ciljani izlov i konzumacija. No ni takav pristup sam po sebi neće riješiti problem. Potrebni su kontinuirano praćenje, suradnja ribara, ronilaca i znanstvenika te zaštita morskih staništa.

Što učiniti ako je uočite?

Iako ne napada ljude, vatrenjača ima otrovne bodlje koje mogu izazvati vrlo bolne ubode. Zato je ne treba dirati niti pokušavati samostalno uloviti. Ako je uočite, zabilježite lokaciju, datum, dubinu i broj primjeraka te, ako je moguće, fotografirajte je ili snimite s udaljenosti. Ako se nalazi unutar zaštićenog područja, opažanje prijavite čuvarima prirode. Nalaze je moguće evidentirati i na platformi iNaturalist.

Kako ističe Kanski, budućnost Jadrana ne ovisi samo o kontroli jedne invazivne vrste, nego i o tome koliko ćemo uspješno očuvati morska staništa, odgovorno upravljati ribarstvom i odgovoriti na posljedice zagrijavanja mora.

POVEZANO: VATRENJAČA SNIMLJENA I U POMENI

U srpnju je Libero objavio priču o vatrenjači koju je kupačica Ana Stražičić Rodriguez snimila uz plažu u Pomeni na Mljetu. Iz Nacionalnog parka Mljet tada su potvrdili ranije pojedinačne nalaze, ali i istaknuli da zasad nema pokazatelja stabilne populacije.

Pročitajte prethodnu Libero priču o vatrenjači u Pomeni