Nos kao ponos ili ruglo? Fisković traži da se Držićev spomenik podigne na postolje

Akademik i povjesničar umjetnosti Igor Fisković dvaput je pisao gradonačelniku Matu Frankoviću predlažući da se spomenik Marinu Držiću, rad Ivana Meštrovića, podigne za približno jedan metar. Razlog njegove inicijative način je na koji se dio turista odnosi prema skulpturi: penju se na nju kako bi dodirivali Držićev nos, pa je Fiskovićev prijedlog da se promjenom visine spomenika takva praksa onemogući. Kako je ispričao tijekom razgovora za emisiju „Točka dnevnog reda: Identitet i prostor“, gradonačelniku Frankoviću uputio je dvije inicijative, ali na njih nije dobio odgovor. Pojavljivanje pred kamerama iskoristio je kako bi ponovno upozorio na taj problem.

SNIMANJE EMISIJE "TOČKA DNEVNOG REDA" U KENŽEVOM DVORU

„Ja bih apelirao da se tog jadnog Držića u tom uglu digne jedan metar gore, da se ne mora svaka Amerikanka u kratkim hlačicama penjati na njega i gladiti mu nos“, rekao je Fisković, uz dozu ironije koja ne umanjuje ozbiljnost prijedloga. Pritom ne skriva da se ne slaže ni s odlukom da se Meštrovićev spomenik, izvorno postavljen izvan povijesne jezgre, premjesti u Grad.

„Kad je već došao u Grad, ja smatram da je došao na silu i da nije trebao. Ali ako mora biti Držić, jer Držić je Grad i Grad je Držić, pa dajte mu malo dostojanstva“, poručuje akademik.

GRADONAČELNICA DUBRAVKA ŠUICA I MINISTAR KULTURE BOŽO BIŠKUPIĆ NA SVEČANOSTI OTKRIVANJA SPOMENIKA 2008. GODINE

Priča o Držićevu spomeniku na Babinu kuku počinje 1979. godine, kada je Meštrovićeva brončana skulptura iz atrija Umjetničke galerije na Pločama premještena u vanjski prostor hotelskoga naselja Babin kuk, na tadašnji Trg trubadura. Trg je tom prigodom preimenovan u Trg Marina Držića.

Držić je ondje bio mnogo više od lika na trgu. Hotelski kompleks Babin kuk imao je tada četiri hotela, a dva su dobila imena prema likovima iz njegovih djela – Plakir i Tirena. I ugostiteljski sadržaji nosili su držićevska imena: Pomet, Popiva i Ugo Tudešak. Držićev lik i njegovo književno naslijeđe tako su bili dio identiteta cijelog hotelskog kompleksa.

Godine 2008., u sklopu obilježavanja 500. obljetnice Držićeva rođenja, spomenik je premješten s Babina kuka u povijesnu jezgru. Svečano je otkriven 3. rujna, između zgrade Gradskog kazališta Marina Držića i Kneževa dvora, na približnoj lokaciji na kojoj je 1551. godine praizveden „Dundo Maroje“. Odluka o preseljenju izazvala je i polemike: 15 gradskih vijećnika glasalo je za, šest protiv, a dvoje je bilo suzdržano.

Danas je Držićev spomenik jedna od turističkih atrakcija povijesne jezgre, ali je njegova popularnost donijela i neobičnu naviku posjetitelja. Dodirivanje nosa zbog navodne sreće i penjanje na skulpturu postali su dio turističkog folklora, premda takav običaj nema povijesno uporište. Zbog dodirivanja su nos i koljena skulpture s vremenom postali vidljivo izlizani. Fisković ne predlaže novo premještanje spomenika. Ako je već odlučeno da Držić bude u povijesnoj jezgri, smatra da mu treba osigurati primjereniji položaj i dostojanstvo.

„A ne ovako, kao da stoji na paleti i čeka da ga viličar negdje odnese“, slikovito je opisao sadašnji položaj spomenika. Dodaje kako je upravo o tome Gradu pisao dvaput, predlažući da se Držić podigne za metar, ali da se ništa nije promijenilo. Kad ga je voditelj podsjetio da nije na dubrovačkom biračkom području, Fisković je odgovorio: „Pa što onda? Ja mislim da sam ja u ovom gradu svoj doprinos dao.“