Predavanjem Slavice Stojan obilježeno dvjesto godina od tiskanja Gundulićeva Osmana

O značenju spjeva, njegovu nastanku i složenoj izdavačkoj povijesti govorila je Slavica Stojan, istaknuta znanstvenica i dugogodišnja proučavateljica dubrovačke književne baštine.

Večer je u ime Dubrovačkih knjižnica otvorila Paula Raguž, predstavivši publici dragocjene primjerke iz Znanstvene knjižnice, zbirke „Ragusina“ – originalno izdanje iz tiskare Antuna Martecchinija (1826. godine), kao i raritetni prijepis „Osmana“ iz 17./18. stoljeća (rukopis Alberti-Aranza), koji je knjižnici poklonio ban Nikola Šubašić 1941. godine prilikom svečanog otvaranja tadašnje „Dubrovačke biblioteke“ na Kandeloru 1941.

Slavica Stojan svojim je predavanjem osvijetlila ne samo književni značaj Ivana Gundulića, već i duboku misterioznost kojom je on, poput većine znamenitih ljudi svog doba, i danas obavijen. Stojan je istaknula Gundulićevo književno sazrijevanje pod snažnim utjecajem isusovačke duhovnosti, zbog kojega se odrekao svojih ranih melodrama, nazivajući ih „porodom od tmine“ i uništavajući ih u želji da postane „spjevalac krstjanin“. To duhovno pročišćenje iznjedrilo je njegova najznačajnija djela, od estetski savršenih „Suza sina razmetnoga“ koje je nazvala krunom njegova stvaralaštva opisavši ih u poetskom smislu kao savršen „biser“ kojemu se nema što dodati ni oduzeti, do djela poput „Dubravke“ koja je uz „Suze“ označila vrhunac njegova književnog sazrijevanja, dok „Osman“ ostaje njegovo najambicioznije, ali nedovršeno djelo.

Analizirajući povijesnu pozadinu epa, predavačica se osvrnula na bitku kod Hotima iz 1621. godine, koja je u tadašnjoj Europi i Dubrovniku snažno odjeknula kao simbol otpora osmanskoj sili te poslužila kao neposredan poticaj Gunduliću za pisanje njegova velebnog spjeva. Iako se u europskom kontekstu slavila kao velika kršćanska pobjeda, Slavica Stojan ju je okarakterizirala kao „lose-lose“ situaciju u kojoj su obje strane pretrpjele goleme gubitke.

U nastavku izlaganja vješto je rekonstruirala način na koji je Gundulić prikupljao građu, istaknuvši kako su mu ključne informacije o Poljskoj, osmanskom dvoru i udaljenim bojištima donosili dubrovački poklisari harača, trgovci i zlatari koji su prolazili balkanskim prostorima. Naglasila je pritom da je u „Osmanu“ stvorio složenu mrežu sudbina, isprepletenu erotikom, krvlju i vjerskim zanosom, vješto prikrivajući pojedine kompozicijske nedostatke mitološkim i romantičnim digresijama koje danas predstavljaju jednu od posebnih estetskih vrijednosti spjeva.

Poseban naglasak stavljen je na pitanje nedostajućih pjevanja i složen proces nastanka prvog tiskanog izdanja iz 1826. godine. U tom kontekstu istaknutu ulogu imao je podtajnik Dubrovačke Republike, antunin Džanluka, Gjanluka ili Ivan Luka Volantić, koji je desetljećima radio na priređivanju i prikupljanju rukopisa, kao i franjevac Ambroz Marković, koji je djelo konačno objavio.

Stojan se osvrnula i na suvremena istraživanja koja problematiziraju okolnosti objavljivanja „Osmana“, otvarajući pitanja autorstva, uredničkih zahvata i mogućih filoloških prijepora. Unatoč tome, naglasila je kako vrijednost Gundulićeva spjeva ostaje neupitna, kako u nacionalnom tako i u širem europskom književnom kontekstu.

Unatoč svim nejasnoćama, prazninama u tekstu (nedostajuća 14. i 15. pjevanja koja je dopunio Pijerko Sorkočević) i povijesnim kontroverzama, „Osman“ ostaje kanonsko djelo hrvatske književnosti. Slavica Stojan zaključila je večer željom da sudbina prvog izdanja potakne suvremene čitatelje da ponovno uzmu u ruke Gundulićev spjev.