Svaka roba ima svoga kupca. Ili nema?
Oglas objavljen u jednoj dubrovačkoj Facebook grupi ovih je dana privukao veliku pozornost javnosti. Naime, autor javno je ponudio – ili preciznije, potraživao – kupnju prolaska kroz zonu posebnog prometnog režima, i to od postojećih nositelja propusnica, uključujući članove udruga ili samostalne gradske taksiste.
U objavi se navodi kako plaćanje ide „odmah“, a kao razlog se spominje mogućnost odustajanja od bavljenja taksi djelatnošću, čime bi se propusnica mogla „prepustiti“ novom zainteresiranom kupcu. Iako autor naglašava da mu je najpoželjnija suradnja s udrugom, jasno poručuje da to nije uvjet.

Oglas je brzo potaknuo raspravu među članovima grupe, ali i šire, jer otvara pitanje pretvaranja javnih dozvola u robu na tržištu. Zona ograničenog prometa, uvedena s ciljem smanjenja gužvi i zaštite povijesne jezgre Dubrovnika, očito je postala vrijedna imovina – barem u očima onih koji su spremni platiti za slobodan prolaz.
Postavlja se i pitanje zakonitosti ovakvih pokušaja trgovine propusnicama, kao i nadzora nad sustavom koji bi trebao biti strogo reguliran. Dok jedni u oglasu vide samo snalažljivost u duhu vremena, drugi upozoravaju da se time narušava smisao i svrha prometnih ograničenja.
Jer ako se i dozvole za prolaz mogu kupiti, nameće se logično pitanje: ima li svaka roba svoga kupca – ili ipak postoje granice koje ne bi smjele biti na prodaju?