Statistika sjajna, a tarace komotne

Prolazak kroz Grad više ne podsjeća na olimpijsku disciplinu guranja laktovima i izbjegavanja selfi-štapova. Može se proći. Može se čak, zamisli čuda, usred bijela dana zastati na dvije riječi i popričati bez da te masa pregazi. Sad je li to dobro odrađena planirana strategija ili nešto drugo, ne znamo sa sigurnošću. 

Jedno znamo a to su službene brojke. Redovito ih pratimo, i one nas uvjeravaju da matematika štima – tu smo negdje, par postotaka gore-dole u odnosu na lanjski lipanj, sve u granicama normale. No, naša lokalna, odoka metoda na ulicama govori nešto suptilnije.

Nije da ljudi nema – grad je pun mladosti, ruksaka, šarenih kapa i optimizma. Ali, tarace restorana nekako su komotnije. Nema one divlje panike, onog pritiska i nervoze kad se tražila „stolica više“ i kad se stol morao rezervirati danima unaprijed. Gosti rado šetaju, razgledavaju i dive se zidinama, ali njihovi novčanici kao da su ove sezone postali malo plići i oprezniji. Dok oni s bocom vode traže savršen kadar za Instagram, naši ugostitelji i iznajmljivači u tišini igraju jednu drugu, nevidljivu igru – igru čekanja na onu pravu, konkretnu potrošnju.

I upravo u tom ritmu iščekivanja, pred nama je otvaranje 77. Dubrovačkih ljetnih igara. Grad će se ponovno ušminkati, glumci će preuzeti Lovrjenac i Knežev dvor, a visoki uzvanici pljeskat će ispred svetoga Vlaha pod svjetlima reflektora. Kultura, blještavilo i tradicija su nam, dakle, i ovog ljeta zajamčeni. Igre su tu. Ali dok se u kulisama ponavljaju svečani tekstovi, dubrovački domaćini iza zatvorenih škura zbrajaju minuse i pluseve, pitajući se koliko će im od ovog ljetnog šušura zapravo ostati za jesen.

Možda ova malo ležernija i prohodnija sezona zapravo i nije loša stvar. Možda je ovo idealna prilika da malo usporimo, udahnemo i damo sami sebi neku dobru pouku. Neka nama naših sjajnih Igara i umjetnosti, preživjet ćemo mi i ove slobodnije stolove

A na kraju krajeva tek smo krenuli u ljeto, tko zna što ćemo i kakve igre dobiti s jeseni. Zato umjesto kako nije,  malo razmišljajmo svi o tome, kako jest.