Vladino podizanje paušala prisilno spaja mokošičke kvadrate i okolne općine s pogledom na Stradun!

Nova zakonska odredba o minimalnom paušalu od 150 eura po krevetu za prvu turističku kategoriju povlači opasnu i nelogičnu crtu izjednačavanja. Ona bez ikakve ekonomske računice u isti koš trpa elitne zone unutar zidina i obiteljske kuće na dubrovačkoj periferiji, u Konavlima, Župi dubrovačkoj i Primorju.

Matematika koja ne drži vodu

Lokalne samouprave dosad su autonomno i s punim pravom procjenjivale vrijednost pojedinih mikrolokacija. Grad Dubrovnik je kroz odluke Gradskog vijeća opravdano držao treću i četvrtu zonu (poput Mokošice ili Lapada) na minimalnih 100 eura. Sličan sluh imalo je i Općinsko vijeće Konavle, koje je za svoja ruralna mjesta držalo nižu stopu, štiteći tako opstanak života u zaleđu.

Sada ta autonomija pada u vodu. Odredbom o minimalnih 150 eura, država zakonski prisiljava iznajmljivače u prigradskim naseljima, seoskim domaćinstvima i rubnim dijelovima općina da plaćaju identičnu startnu poreznu cijenu kao netko tko drži smještaj na Pilama ili Pločama.

Apsurd je očit

Trajanje sezone, odnosno broj dana trajanja sezone, te financijski prehladan pogon protuteža su novim odlukama. Naime, po pitanju trajanja sezone, jedna je od presudnih, razlikovnih činjenica kad uspoređujemo apartman s pogledom na zidine i apartmane na drugim lokacijama izvan zidina. 

Što se tiče financija, stvar je još jasnija. Kad se na veći paušal nadovežu porez na nekretnine, skuplje režije, turistička pristojba i agresivne provizije stranih platformi, zarada na periferiji se doslovno topi

Tko zapravo plaća ceh?

Ova mjera možda promašuje metu. Pretpostavlja se da ona neće zaustaviti bogate agencije i strane investitore koji kupuju cijele stambene zgrade u centru i pretvaraju ih u usputne hotele. Ono što se još više pretpostavlja a to činjenica da će pritisak slomiti isključivo domicilno stanovništvo.

Prisilno izjednačavanje poreznog minimalca s elitnim lokacijama moglo bi rezultirati, između ostalog, zatvaranjem legalnog obiteljskog smještaja izvan gradskih središta i gašenjem turizma na periferiji. Pretpostavka, naravno.

No, pretpostavljanje nikad nije zahvalno u gospodarstvu, tako da ćemo se osloniti na ono što će konkretno promjene donijeti.