Uvala apsurda: Kako je Sunset Beach od „bisera“ postao protupožarna zona

Srećom, vatra je brzo ugašena i spriječena je veća materijalna šteta. No, ako zagrebemo ispod površine ove "rutinske klauzule", ovaj plamen zapravo savršeno osvjetljava dublji, gorući problem: kroničnu zapuštenost i pravni kaos oko upravljanja dobrom.

Plaža koja je trebala biti ponos Lapada i luksuzna protuteža zagušenoj povijesnoj jezgri, zbog višegodišnjih pravnih natezanja dočekuje još jednu sezonu kao pravna i estetska pustoš. Dok institucije prebacuju odgovornost, a sudski sporovi traju godinama, atraktivni objekti propadaju, a okolna trava raste dovoljno visoko da postane sigurnosna ugroza.

Koncesijski vacuum

Zbog dugotrajnih sudskih sporova i poništenja koncesija tvrtki Dubrovački zalasci sunca, atraktivne lokacije godinama ostaju bez jasnog titulara koji bi o njima svakodnevno brinuo.

Grad Dubrovnik u ovakvim situacijama uskače s interventnim čišćenjem kako prostor ne bi postao potpuno divlje odlagalište, no to nije dugoročno upravljanje plažom visoke kategorije.

Svakako treba naglasiti i propadanje infrastrukture. Ugostiteljski objekti neprepoznatljivi i uništeni, otpad na sve strane te zapušteni javni park. Dok se na papiru obećavaju stotine milijuna kuna ulaganja i nova radna mjesta, proračuni gube milijune zbog neplaćenih i nerealiziranih koncesijskih naknada.

Kada će administracija prodisati?

Požar u uvali Lapad nije samo izolirani incident izazvan nepažnjom ili sušom, već direktna posljedica administrativne tromosti. Kada prostor ostane "ničiji" u pravnom smislu, on vrlo brzo postaje svačiji problem u ekološkom i sigurnosnom smislu. Dok posjetitelji i lokalci traže komad čistog žala bez srušenih i napuštenih inventara bivših vlasnika, uvala Sumratin služi kao spomenik birokraciji koja gasi požare tek onda kada doslovno planu, umjesto da ih prevenira jasnim, brzim i efikasnim upravljanjem pomorskim dobrom