Građani koji žele nastaviti raditi imaju nekoliko mogućnosti, a razlike među njima mogu se itekako osjetiti na mjesečnim primanjima i budućem iznosu mirovine.
Građani koji žele nastaviti raditi imaju nekoliko mogućnosti, a razlike među njima mogu se itekako osjetiti na mjesečnim primanjima i budućem iznosu mirovine, piše tportal.
Sve više hrvatskih građana nakon stjecanja prava na mirovinu odlučuje nastaviti raditi – bilo bez korištenja mirovine, bilo uz istodobnu isplatu mirovine i plaće. Početkom 2026. više od 36.000 korisnika mirovine radilo je do polovice punog radnog vremena uz istodobnu isplatu mirovine.
Ako za to postoji interes radnika i poslodavca, radni odnos može se nastaviti i nakon što radnik ispuni uvjete za starosnu mirovinu. Osoba, dakle, ne mora otići u mirovinu čim stekne uvjete za nju.
Za svaki mjesec kasnijeg odlaska u starosnu mirovinu polazni faktor povećava se za 0,45 posto po mjesecu. To znači da bi, primjerice, pet godina kasnijeg odlaska u mirovinu donijelo povećanje od 27 posto.
No od ove godine postoji važna novost. Nekadašnje ograničenje prema kojem je bonifikacija mogla dosegnuti najviše 27 posto je ukinuto, pa više nema maksimalnog ograničenja povećanja za kasnije umirovljenje. Ukinut je i uvjet od najmanje 35 godina mirovinskog staža koji je ranije bio vezan uz tu bonifikaciju.
Druga mogućnost je ostvariti pravo na mirovinu, a zatim nastaviti ili ponovno početi raditi. Od 1. siječnja 2026. korisnici starosne, prijevremene starosne i starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika koji su navršili 65 godina mogu raditi dulje od polovice punog radnog vremena i istodobno primati 50 posto mirovine.
To uključuje i puno radno vrijeme. Za korisnike mlađe od 65 godina koji se zaposle dulje od polovice punog radnog vremena općenito ne vrijedi ta mogućnost istodobne isplate polovice mirovine, osim za određene kategorije uređene posebnim propisima. Granica od 65 godina zato je važna pri izboru ove opcije.
Osoba koja nakon umirovljenja ponovno ostvari najmanje godinu dana staža osiguranja može, nakon prestanka zaposlenja ili djelatnosti i uz ispunjenje propisanih uvjeta, zatražiti ponovno određivanje mirovine.
Druga mogućnost je ostvariti pravo na mirovinu, a zatim nastaviti ili ponovno početi raditi. Od 1. siječnja 2026. korisnici starosne, prijevremene starosne i starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika koji su navršili 65 godina mogu raditi dulje od polovice punog radnog vremena i istodobno primati 50 posto mirovine.
To uključuje i puno radno vrijeme. Za korisnike mlađe od 65 godina koji se zaposle dulje od polovice punog radnog vremena općenito ne vrijedi ta mogućnost istodobne isplate polovice mirovine, osim za određene kategorije uređene posebnim propisima. Granica od 65 godina zato je važna pri izboru ove opcije.
Osoba koja nakon umirovljenja ponovno ostvari najmanje godinu dana staža osiguranja može, nakon prestanka zaposlenja ili djelatnosti i uz ispunjenje propisanih uvjeta, zatražiti ponovno određivanje mirovine.
I osoba koja radi do polovice punog radnog vremena može kasnije tražiti ponovno određivanje mirovine, ali mora ostvariti najmanje jednu godinu novog staža osiguranja.
Budući da se pri radu na pola radnog vremena staž ostvaruje razmjerno vremenu rada, za jednu godinu staža potrebno je dvije godine rada na pola radnog vremena. Nakon toga može se podnijeti zahtjev za ponovno određivanje mirovine.
To znači da osoba može istodobno primati punu mirovinu, ostvarivati plaću za nepuno radno vrijeme te nakon dovoljnog razdoblja zatražiti novi izračun mirovine.
ŠTO SE NAJVIŠE ISPLATI?
Odgovor ovisi o visini plaće i mirovine, dobi te tome koliko dugo osoba želi nastaviti raditi. Tko odgodi umirovljenje može povećavati buduću mirovinu za 0,45 posto za svaki dodatni mjesec, bez nekadašnjeg ograničenja na 27 posto.
Tko radi do polovice punog radnog vremena može primati punu mirovinu i plaću za odrađene sate, dok osoba starija od 65 godina može raditi i puno radno vrijeme uz polovicu mirovine. Nakon dovoljnog dodatnog staža postoji i mogućnost ponovnog određivanja mirovine.
Zato prije odluke nije dovoljno gledati samo budući iznos mirovine. Treba usporediti plaću, postojeću mirovinu, trajanje dodatnog rada i učinak novog staža na buduća primanja.