Rujanski remont obiteljskog novčanika

Dok se grad još uvijek bavi zbrajanjem rekordnih turističkih noćenja, kruzera i ugostiteljskih bilanci, unutar četiri zida brojnih domova odvija se posve drugačija, rigorozna matematika. Naime, početak nove školske godine donosi financijski pritisak pred kojim i stabilni kućni budžeti opasno posrću, ostavljajući roditelje pred vječnim pitanjem kako uspješno opremiti školarca, a pritom zadržati osnovnu egzistenciju na površini. Sve to, naravno, pod egidom ustavnog prava na posve besplatno obrazovanje.

Ta sintagma o „besplatnom školstvu” u praksi zvuči sjajno, gotovo kao blagdanska čestitka, dok ne stigne rujan i ne suoči vas s realnošću u kojoj je besplatna zapravo samo zgrada škole i zrak koji djeca u njoj udišu. Iako su osnovni udžbenici formalno osigurani, stvarni trošak povratka u klupe tek tada počinje divljati. Radne bilježnice, zbirke zadataka, likovne mape i atlasi sve ono bez čega je udžbenik tek beskorisna gomila papira, ostaju izravan i obvezan trošak roditelja.

Na to se nadovezuje nabava školskih torbi i anatomskih ruksaka čije cijene prate opće inflacijske trendove, pa se roditelji u knjižarama često osjećaju kao da kupuju suvenire na Stradunu, a ne potrošni materijal za jedno polugodište.

Dodatni, često podcijenjeni uteg jest činjenica da djeca tijekom ljetnih mjeseci, bez obzira na roditeljski proračun, prerastu lanjsku garderobu. Kupnja nove odjeće, obuće i sportske opreme za tjelesnu kulturu u jeku priprema za jesen više nije stvar izbora nego gole nužde, što stvara trenutačni i nezaobilazni odljev sredstava. Čovjek bi pomislio da država koja toliko drži do demografije i obrazovanja barem ne naplaćuje punu stopu PDV-a na dječje tenisice i bilježnice. Ali ostaje sve na tome da netko to pomisli.

Izazov se dodatno usložnjava upisima u izvannastavne aktivnosti, sportske klubove i škole stranih jezika koji tradicionalno započinju upravo u rujnu. Svaki od tih koraka, koji bi djetetu trebao pružiti širinu i maknuti ga s ekrana, zahtijeva plaćanje upisnina, prvih mjesečnih članarina te prateće opreme. Kada se toj jednadžbi pribroje i redoviti mjesečni izdaci čiji se popis redovno puni poput tema prvog roditeljskog sastanka, prva jesenska bilanca poprima obrise ozbiljne obiteljske krize.

Kako bi amortizirali ovaj sezonski udar, roditelji se sve češće oslanjaju na kratkoročne ekonomske strategije poput kupnje na rate, čime se rujanski dug rasteže na zimske mjesece i spaja s božićnim minusima.

Unatoč svim manevrima, dugoročna stabilnost i dalje ovisi isključivo o sposobnosti obitelji da kroz sustavno planiranje i odvajanje manjih iznosa tijekom cijele godine prežive rujan.