Kad je nogomet u Mokošici prekinut ratom (opet)

Kao dijete nisam razumio velike povijesne događaje, nisam znao što znače političke odluke i vojni potezi. Znao sam samo prepoznati osjećaj kada odrasli postanu ozbiljni i kada se svakodnevica promijeni u nekoliko sekundi.

Mislili smo da dolazi mir. Ali za Dubrovnik i okolicu mir još nije stigao preko noći.

Nakon Oluje, granate su i dalje znale dolaziti iz smjera Trebinja. Dubrovnik i njegova okolica još su živjeli s ratnom neizvjesnošću, a jedan od trenutaka koji mi se urezao u pamćenje dogodio se na igralištu u Mokošici, dole na moru.

Igrao sam nogomet.

Bio je to običan dječji trenutak. Lopta, prijatelji, igra. Ono što bi svako dijete trebalo pamtiti kao bezbrižno vrijeme. A onda je rat ponovno pronašao put do nas.

Zvuk granatiranja prekinuo je igru.

U tim trenucima nema velikih misli. Nema razumijevanja politike, vojske ni razloga zbog kojih se nešto događa. Postoji samo strah i instinkt.

Sjećam se bježanja i skrivanja. Sklonili smo se ispod ceste, u obližnji “potok”, tražeći mjesto gdje ćemo biti sigurni. Za dijete je to neobičan osjećaj – trenutak prije trčiš za loptom, a trenutak poslije tražiš zaklon od nečega što ne bi trebalo postojati u dječjem svijetu.

Roditelji su tada bili na poslu.

To je možda ono što se najviše ureže. Ne samo zvukovi i detonacije, nego spoznaja da si u tom trenutku odvojen od onih koji ti inače daju sigurnost. Moraš slušati, procijeniti situaciju i čekati.

Kada se sve koliko-toliko smirilo, krenuo sam doma.

Danas, s odmakom godina, shvaćam da rat nije samo ono što se vidi na televiziji ili pročita u povijesnim knjigama. Rat su i ovakvi mali, osobni trenuci koje ljudi nose cijeli život.

Rat je igralište na kojem je prekinuta nogometna utakmica. Rat je trčanje prema zaklonu umjesto prema golu. Rat je put kući nakon svega, kada se pokušavaš vratiti običnom danu.

Povijest pamti datume i velike događaje. Ljudi pamte zvukove, mjesta i osjećaje.

Ja pamtim jedno igralište u Mokošici na moru, jednu prekinutu igru i dječji strah koji je došao bez najave.