Tonči Peović o Aerodromu Trebinje: “Ne vidim potrebu za novom zračnom lukom 15 kilometara od Dubrovnika”

Projekt Aerodroma Trebinje ponovno je vraćen u fokus javnosti nakon što su iz Republike Srpske objavili kako bi glavni projekt trebao biti završen u roku od 90 dana, uz tvrdnje kako su za nastavak projekta osigurane i suglasnosti Hrvatske i Crne Gore. Iako službene potvrde iz hrvatskih institucija zasad nema, sama činjenica da se projekt ponovno aktualizira ponovno je otvorila raspravu o tome što bi eventualni aerodrom u neposrednoj blizini Dubrovnika mogao značiti za jug Hrvatske.

Za jedne je riječ o potencijalnoj razvojnoj prilici i dodatnoj prometnoj povezanosti regije, dok drugi u cijeloj priči vide moguću konkurenciju Dubrovniku, ali i pitanje strateških interesa na krajnjem jugu Hrvatske.

Komentar smo tim povodom zatražili od Tončija Peovića, čovjeka koji je tijekom karijere vodio čak tri hrvatske zračne luke — Dubrovnik, Zagreb i Brač — i koji projekt promatra ne samo iz perspektive civilnog zrakoplovstva, nego i šireg sigurnosnog i geopolitičkog konteksta.

Peović odmah na početku jasno daje do znanja kako osobno ne vidi stvarnu prometnu potrebu za novim aerodromom na toj lokaciji.

“Osobno ne vidim potrebe za izgradnju zračne luke na lokaciji koja je 15 kilometara zračne udaljenosti od Zračne luke Dubrovnik, te 70 kilometara od Zračne luke Tivat kao i 72 kilometra od Zračne luke Mostar”, ističe Peović.

Drugim riječima, smatra kako je jug regije već sada pokriven postojećom zrakoplovnom infrastrukturom te da je teško pronaći ozbiljno tržišno opravdanje za još jedan veliki aerodrom na relativno malom prostoru.

Ipak, dodaje kako je upravo blizina Dubrovnika ključni razlog zbog kojeg projekt uopće izaziva interes.

“Od ključne je važnosti blizina Dubrovnika”, kaže Peović.

Jer upravo Dubrovnik daje potencijalnu ekonomsku privlačnost cijeloj priči. Turistička snaga grada, međunarodna prepoznatljivost destinacije i snažan sezonski promet logično otvaraju prostor razmišljanjima o dodatnim prometnim kapacitetima u neposrednom okruženju.

No, Peović upozorava kako pritom ne treba zanemariti vrlo konkretnu činjenicu — granicu.

“Nemojmo zaboraviti da se do turističkih sadržaja dubrovačke rivijere dolazi preko graničnog prijelaza iz ne schengenske u schengensku državu, dok se granični prijelaz može otvoriti isključivo uz suglasnost obje granične države”, navodi.

Upravo zbog toga smatra kako cijeli projekt nije moguće promatrati isključivo kroz tržišnu logiku ili turističke brojke, nego i kroz odnose država, sigurnosne procedure i političke odluke.

Govoreći o mogućoj konkurenciji Dubrovniku, Peović smatra kako Zračna luka Dubrovnik danas ima iznimno stabilnu i teško dostižnu poziciju.

“Zračna luka Dubrovnik dobro je etablirana kao temeljni, dobro ustrojen i siguran objekt zrakoplovne infrastrukture sa kvalitetnom uslugom za putnike i aviokompanije te tradicijom od 64 godine, što nije lako dostići novim poslovnim projektom”, ističe.

No pritom upozorava i na pitanje tržišnih uvjeta.

“U tržišnom gospodarstvu konkurencija vodi prosperitetu, ali konkurencija mora biti na fer standardima. Kod izgradnje zračne luke donacijom susjedne države, ne može se raditi o fer uvjetima konkurencije”, smatra Peović.

Zanimljivo je kako ipak ne odbacuje mogućnost da bi dodatna infrastruktura u određenim situacijama mogla imati i praktičnu korist za Dubrovnik.

Podsjeća kako Zračna luka Dubrovnik zbog bure povremeno ima problema s otkazivanjem ili preusmjeravanjem letova, pa bi postojanje alternativnog aerodroma u neposrednoj blizini potencijalno moglo predstavljati određeno operativno rješenje.

Ipak, dodaje kako zasad nema dovoljno podataka o usporedbi vremenskih uvjeta na području Trebinja i Čilipa da bi se moglo ozbiljno govoriti o toj mogućnosti.

Peović se u razgovoru osvrnuo i na međunarodne primjere prekogranične suradnje kod izgradnje zračnih luka, navodeći kako takvi modeli u svijetu postoje i uspješno funkcioniraju.

Kao primjer izdvaja zračnu luku Basel-Mulhouse-Freiburg koja djeluje na granici Francuske i Švicarske te istovremeno služi objema državama. Slični modeli postoje i između SAD-a, Kanade i Meksika.

No smatra kako je ključna razlika u tome što se takvi projekti temelje na dogovoru i suradnji država, dok u slučaju Trebinja, kako kaže, takvog zajedničkog pristupa nije bilo.

“U slučaju zračne luke Trebinje dogovora i suradnje nije bilo pa se ovdje radi o unilateralnoj odluci”, upozorava.

Posebno zanimljiv dio njegovog promišljanja odnosi se na sigurnosnu i geopolitičku dimenziju projekta.

Peović smatra kako u cijeloj priči pitanje ekonomske održivosti civilnog aerodroma nije presudno.

“U ovom projektu nema govora o ekonomskoj održivosti”, tvrdi.

Po njegovom mišljenju, mnogo važniji može biti strateški aspekt same lokacije i kapaciteta buduće piste.

“Presudno je izgradnja zračne luke sposobne primiti najveće vojne zrakoplove kako bi se moglo nadzirati, ometati i kontrolirati područje Jadranskog mora te NATO baze u Italiji”, kaže Peović.

U tom kontekstu podsjeća i na širu geopolitičku sliku regije.

“ NATO je strategijom odvajanja Rusije od ‘toplog mora’ u članstvo primio Albaniju i Crnu Goru, a kontrolira i Kosovo, pa je logično da se Rusija nastoji vratiti što je moguće bliže Jadranu i Mediteranu”, smatra Peović.

Dodaje kako je lokacija buduće zračne luke manje od deset kilometara od Jadranskog mora te da bi “strateško vojno raspoređivanje u zemlji koja nije članica NATO-a predstavljalo odgovor na strategiju NATO-a, posebno ako je taj teritorij u nadležnosti Republike Srpske u BiH”.

Kao dodatni argument navodi i projekt srpsko-ruske vojno-obavještajne suradnje kroz Srpsko-ruski humanitarni centar u Nišu.

Ipak, bez obzira na sve, smatra kako među Dubrovčanima nema razloga za paniku.

“Po mom mišljenju nema potrebe za zabrinutost”, poručuje.

Dodaje kako Hrvatska, ukoliko procijeni da su ugroženi njezini strateški interesi, raspolaže mehanizmima kojima može zaštititi svoje interese, uključujući i režim prelaska granice prema Dubrovniku.

Na kraju zaključuje kako projekt Aerodroma Trebinje, uz dovoljno političke podrške i financijskih sredstava, tehnički nije nemoguće realizirati.

“Građevinari će rado odraditi ovaj projekt. Pitanje održivog rada ostat će trajno otvoreno”, zaključuje Peović.