Umro je Ćiro Blažević

Umro je Miroslav Ćiro Blažević, legendarni nogometni trener i bivši izbornik hrvatske reprezentacije. Preminuo je u 88. godini nakon duge borbe s rakom. Za dva dana je trebao proslaviti 88. rođendan.

Prije dva je tjedna prošetao središtem Zagreba, a već je tada rekao kako se ne osjeća dobro i da zna da nema nikakve šanse u ovoj borbi: "Nisam siguran da ću dočekati rođendan. Ljubim vas" 

Prvi put dijagnosticiran mu je karcinom prostate 2011. godine, no Blažević se othrvao opakoj bolesti. Godinu dana nakon toga operiran je i zbog melanoma u početnoj fazi. U rujnu 2019. teška se bolest još jednom vratila, a nažalost ovoga puta Ćiro nije izašao kao pobjednik.

Jedno od posljednjih javnih pojavljivanja Blažević je imao sredinom prosinca prošle godine kada je u Zagrebu dobio nagradu "Vladimir Beara" za doprinos razvoju sportske kulture i društvene tolerancije.

Nogomet igrao do 31. godine. Trenerski uzlet počinje 1979.

Miroslav Ćiro Blažević rođen je 10. veljače 1935. godine u Travniku u kojemu je i započeo, kako je sam uvijek govorio, skromnu igračku karijeru. Rođen je kao osmo, najmlađe dijete Katarine Blažević (rođene Matovinović) i Mate Blaževića. Njihovo prvo dvoje djece, Ivica i Marica, o kojima roditelji ostaloj djeci nisu puno govorili, umrlo je u dobi od nekoliko mjeseci od španjolske gripe, a Miroslav je imao i sestre Jelenu i Dragicu, braću Antu i Joška, a starija sestra Jozefina živi u Zagrebu.

Nogomet je Ćiro igrao do 31. godine, kad je u švicarskom Moutieru odlučio postati trener. Ostao je u Švicarskoj te je vodio Vevey i Sion da bi 1979. godine preuzeo švicarsku reprezentaciju. Njegov pravi trenerski uzlet počeo je 1979. godine kad je došao u Rijeku. Iako je prvenstvo završio na skromnom 10. mjestu, Ćiro je Rijeku odveo do četvrtfinala Kupa kupova u kojem je izgubio od Juventusa. Na kraju sezone došao je u Dinamo i tada je krenula legenda o Ćiri, bijelom šalu i 1982. godini.

Nakon petog mjesta u prvoj sezoni na klupi, Ćiro je 1982. godine Dinamu donio naslov prvaka Jugoslavije nakon 24 godine čekanja i zauvijek postao Dinamova legenda. Cerin, Deverić, Mlinarić, Zajec, Vlak i ostali igrali su fantastičan nogomet koji je na Maksimir privlačio u prosjeku 30.000 gledatelja. 

Ćiro je Hrvatsku odveo na prvo veliko natjecanje, Europsko prvenstvo 1996. godine u Engleskoj, a dvije godine kasnije ušao je u legendu zajedno s "Vatrenima" osvojivši svjetsku broncu. Ukupno je Hrvatsku vodio šest godina, da bi 2001. postao izbornik Irana. Uslijedio je novi povratak u Hrvatsku, spasio je Osijek od ispadanja, a onda se i četvrti put ukazao na Maksimiru. Slijedile su epizode u slovenskoj Muri, Varaždinu, dok 2005. nije preuzeo Hajduk.

Do kraja bogate trenerske karijere Ćiro će voditi još šest klubova, ali najveći trag ostavio je kao izbornik Bosne i Hercegovine. Iako ga dio bh-javnosti nije dočekao s odobrenjem, Ćiro je na svoj način ujedinio reprezentaciju BiH te ubrzo zaslužio podršku čitave zemlje koja je ponovno disala sa svojom reprezentacijom. Savršeno se uklopio u novu sredinu i zamalo je Bosnu i Hercegovinu odveo na Svjetsko prvenstvo 2010. godine. Ušao je u dodatne kvalifikacije u kojima je izgubio od jakog Portugala ukupnim rezultatom 2:0.