Dubrovačka Nautika na vrhu dalmatinskog ugostiteljstva: Više od milijardu eura prihoda, ali i pitanje – koliko od turizma ostaje Dubrovniku?

Riječ je o Zadarskoj, Šibensko-kninskoj, Splitsko-dalmatinskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji, a sektor je tijekom promatranog razdoblja zapošljavao 14.325 radnika.

Ukupna ostvarena neto dobit iznosila je 72,56 milijuna eura, što pokazuje koliko je snažan promet ugostiteljstva, ali istodobno otvara pitanje njegove stvarne profitabilnosti i troškova poslovanja.

Dubrovnik ima dalmatinskog lidera

Na vrhu ljestvice dalmatinskih ugostitelja nalazi se dubrovačka tvrtka Nautika, s ostvarenih 22,5 milijuna eura prihoda.

Tvrtka upravlja nekim od najpoznatijih ugostiteljskih objekata u Dubrovniku, među kojima su Gradska kavana Arsenal, restoran Panorama i labirint.

Rezultat Nautike dodatno potvrđuje koliko Dubrovnik ima snažnu poziciju na dalmatinskoj turističkoj karti. No iza velikih brojki krije se i pitanje koje će u budućnosti biti sve važnije: može li Dubrovnik povećavati prihode od turizma bez stalnog povećavanja broja gostiju?

Jer veći promet sam po sebi ne znači nužno i veći životni standard lokalnog stanovništva.

Milijarda eura prihoda, ali koliko ostaje gospodarstvu?

Podatak o više od milijardu eura prihoda impresivan je na prvi pogled. No ukupna neto dobit od 72,56 milijuna eura pokazuje da se između ostvarenog prometa i konačne zarade nalazi vrlo širok prostor troškova.

Ugostiteljstvo danas mora financirati visoke troškove rada, najma i nekretnina, energenata, hrane, logistike, poreza i drugih usluga.

Istodobno, cijene ugostiteljskih usluga posljednjih su godina značajno rasle.

Zato se postavlja pitanje: koliko još mogu rasti cijene restorana i drugih ugostiteljskih usluga prije nego što počnu ugrožavati konkurentnost destinacije?

Plaće rastu, ali radnika i dalje nedostaje

Jedan od zanimljivijih podataka s ljestvice odnosi se na plaće.

Tvrtka J.I.D.L., koja upravlja splitskim restoranom Twins, isplaćivala je svojim zaposlenicima prosječnu neto plaću od 3119 eura, što je najviši prosjek među promatranim ugostiteljskim društvima.

To pokazuje da ugostiteljstvo može ponuditi vrlo dobre plaće, ali istodobno ne rješava temeljni problem sektora – nedostatak radne snage.

Dalmacija se sve više oslanja na strane radnike, a posebno je izražen problem u turističkim središtima poput Dubrovnika.

Tu se otvara i jedan od ključnih problema dubrovačkog turizma: ako radnik svoju plaću mora trošiti na izrazito skup najam stana, povećanje plaće ne znači automatski i povećanje njegova životnog standarda.

Dubrovnik pred pitanjem – više gostiju ili veća potrošnja?

Za Dubrovnik je ova tema posebno važna.

Grad je već dosegnuo razinu turističke prepoznatljivosti o kojoj druge destinacije mogu samo sanjati. Problem više nije kako privući turiste, nego kako od postojećeg turističkog prometa ostvariti veću ekonomsku vrijednost.

Drugim riječima, Dubrovniku možda nije potrebno još više gostiju. Potrebni su mu gosti koji će trošiti više, ostajati dulje i koristiti veći broj lokalnih proizvoda i usluga.

To bi omogućilo povećanje prihoda bez dodatnog pritiska na promet, infrastrukturu, stanovanje i kvalitetu života stanovnika.

Može li turizam povući cijelo lokalno gospodarstvo?

Sljedeći veliki izazov je pitanje koliko se novca koji turisti potroše u Dubrovniku zadržava unutar lokalnog gospodarstva.

Ako restoran nabavlja hranu, piće, opremu i druge proizvode od lokalnih proizvođača, turistička potrošnja stvara puno širi gospodarski učinak.

Ako se, međutim, velik dio robe i usluga nabavlja izvan regije, tada dio turističkog prihoda odlazi iz lokalnog gospodarstva.

Zato bi za Dubrovnik jedan od važnijih ciljeva trebao biti povezivanje turizma s domaćom proizvodnjom – od poljoprivrede i ribarstva do prehrambene industrije, logistike i različitih specijaliziranih usluga.

Najveći izazov više nije broj turista

Brojke o poslovanju dalmatinskih ugostitelja potvrđuju da turizam i dalje snažno pokreće regionalno gospodarstvo.

No za Dubrovnik se razvojno pitanje polako mijenja.

Više nije ključno pitanje koliko turista možemo dovesti, nego:

Koliko vrijednosti možemo stvoriti od turista koji već dolaze?

Odgovor na to pitanje mogao bi odrediti budućnost dubrovačkog turizma.

Jer cilj ne bi trebao biti samo rekordna sezona i još veći prihod ugostitelja. Cilj bi trebao biti da rast turističke potrošnje znači i veće plaće, kvalitetnija radna mjesta, više poslovnih prilika za domaće poduzetnike i veći životni standard stanovnika Dubrovnika.