Hodanje povijesnom jezgrom u kupaćem kostimu, večernja lutanja s pivom u ruci i bezbrižno rolanje kofera preko Straduna za mnoge su pojam opuštenog godišnjeg odmora.
Međutim, u Dubrovniku ignoriranje osnovnih pravila ponašanja sve brže prelazi iz domene „lošeg odgoja“ u ozbiljan financijski udarac na džep posjetitelja.
Dok grad balansira na granici održivog turizma, komunalni redari i kamere visoke rezolucije preuzeli su ulogu strogih odgojitelja. Dubrovnik u ovome nije sam, jer cijeli Mediteran danas pokušava ukrotiti masovni turizam, no naš je grad u nekim mjerama otišao korak dalje od globalne konkurencije.
Zvuk plastičnih kotačića teških kofera koji odzvanjaju po stoljetnom kamenu u kasnim noćnim satima godinama je izluđivao stanare unutar zidina. Grad je imao u planu uvesti striktnu zabranu vučenja kofera s kotačićima kroz povijesnu jezgru. Pravilo bi glasilo da se prtljaga mora nositi u rukama, a za one koji to zaborave ili ignoriraju, propisana kazna bi bila od čak 265 eura.
Već smo imali prilike i slušati i čitati da je u tom segmentu Dubrovnik postao apsolutni europski rekorder i viralni hit na društvenim mrežama.
U javnosti su se često povlačile i usporedbe, primjerice, jedna Venecija je još 2014. godine pokušala uvesti sličnu zabranu uz kazne do 500 eura, ali je nakon pobune javnosti i industrije morala odustati.
Putovanja u neke nama susjedne zemlje postaju dosta prihvatljiva za prosječne građane. Ako se taj isti prosječni građanin zaputi primjerice u Rim, morat će se suočiti s totalnom zabranom rolanja prtljage i dječjih kolica, ali isključivo preko povijesnih stubišta poput Španjolskih stuba. Tu bi ga takav neposluh ili ignoriranje pravila moglo koštati od 100 do 400 eura.
Dubrovnik je, pak, odlučio zaštititi kompletan svoj kamen unutar zidina, bez iznimke. Stradun nije plaža, a zidine nisu šank.
Iako su plaže udaljene svega nekoliko minuta hoda, hodanje u kupaćim kostimima ili bez dijela odjeće unutar zidina strogo je zabranjeno. Za skidanje majice ili šetnju u bikiniju komunalno redarstvo naplaćuje kazne od 130 eura (nekadašnjih 1000 kuna). Jednako se tretira i konzumacija alkohola na javnim površinama izvan ugostiteljskih objekata, kao i spavanje u parkovima ili na zidinama. Ako se prisjetimo usporedba s domaćom konkurencijom na Jadranu, ispadamo puno manje oštri od naših susjeda. Naime, Split i Zadar su unutar svojih povijesnih jezgri gotovo prepisali dubrovački recept, s jednom razlikom. Kazne su podigli na 150 eura.
No, tu priča ne staje. Produžite li prema ostatku Mediterana, situacija je malo drugačija. I u brojkama i u ostalom. Primjerice, na talijanskoj obali Amalfi, u gradovima poput Sorrenta, šetnja u kupaćem kostimu izvan plaže smatra se javnim skandalom i kažnjava s astronomskih 250 do 500 eura.
I Barcelona, apsolutni hit kod Hrvata, također kažnjava poprilično za neposluh. Tako na ulicama Barcelone nikako ne toleriraju hodanje u kupaćim kostimima, a ako vi ignorirate to što oni ne toleriraju, to bi vas moglo koštati od 300 do 500.
I gdje ćemo drugo stati nego kod hrane. I tu je bilo dosta šušura. Dok Rim šalje policiju da s 250 eura kazni svakoga tko odluči samo sjesti na Fontanu di Trevi ili pojesti sendvič na rimskim stubama, Dubrovnik se drži zlatne sredine i dopušta vam da sjednete i uživate u vizurama. Ima tu jedan ali, nakon kojeg dolazi - pod uvjetom da ste pristojno odjeveni i da u rukama nemate limenku piva kupljenu u obližnjem dućanu.
Najveći šok sezone ipak doživljavaju vozači. Uvođenjem stroge Zone posebnog prometnog režima oko Grada, kamere automatski očitavaju registracije. Strani turisti i nepripremljeni vozači na kućne adrese dobivaju astronomske kazne koje premašuju 1.500 eura za neovlašteni ulazak automobilom podno Minčete.
Čak su i dostavljači na Stradunu pod povećalom: svako prekoračenje dopuštenog vremena dostave ili broja vozila rezultira trenutačnim ukidanjem dozvola. Usporedbe radi, talijanski turistički divovi poput Firence, Rima ili Milana već desetljećima koriste takozvane ZTL zone (ograničeni prometni režim) gdje se kazne za neovlašteni ulazak kreću između 100 i 330 eura po svakom prolasku ispod kamere. Dubrovnik je, suočen s potpunim prometnim kolapsom na uskom prostoru oko povijesne jezgre, odlučio preskočiti te blage talijanske opomene. Naša kazna od 1.500 eura nije osmišljena da samo kazni, već da djeluje kao brutalno i trenutačno odvraćanje.
Poruka je jasna: oko zidina nemate što raditi automobilom ako niste lokalac ili registrirani taksist.
Na kraju, postavlja se pitanje može li se bonton utjerati kaznama ili je primarni cilj edukacija ljudi kroz projekte poput Respect the City. Naravno, idealno bi bilo kada bi svi gosti dolazili s urođenim osjećajem za poštivanje tuđeg doma. S druge strane, surova turistička praksa širom Europe iz godine u godinu pokazuje da turistička masa u pravilu ne čita letke, ne gleda edukativne animirane filmove i ne mari puno za apele stanara. Tek udarac po novčaniku donosi brze, vidljive i mjerljive promjene. Dubrovnik je to riješio upravno praktično. Naučio je lekciju s prenapučenim destinacijama, povukao crtu na svom stoljetnom kamenu i poslao poruku svijetu: više ne moli za pristojnost – on je naplaćuje.
Nismo saznali ništa novo. Lijepo ponašanje, bili gost ili domaćin uvijek ima ista pravila.
Svake srijede na Libero portalu čitajte novu kolumnu “IGARA I KRUHA AKO OSTANE”. Vidimo se u novim nastavcima.
_thumb.jpg)
