Sevilla: od raskošnih trgova do Kolumbova groba

Fotografije iz Seville vode kroz grad u kojem se velika povijest stalno susreće sa svakodnevnim životom.

Sevillu sam na fotografijama često uhvatio s pogledom podignutim prema gore. Tornjevi, nizovi lukova i pročelja puna detalja stalno privlače pozornost. A onda pogled siđe prema vodi, na keramičku ogradu mosta ili među ljude koji sjede pod suncobranima. Upravo ti prijelazi, od velikih građevina do sitnih prizora, daju šetnji gradom poseban ritam.

Na Plazi de España teško je odlučiti što prvo fotografirati. Dugačko polukružno pročelje od opeke ogleda se u kanalu, mostovi povezuju obale, a iznad arkada uzdižu se visoki tornjevi. Na širokom prostoru trga ljudi izgledaju gotovo poput sitnih figura. Tek kada se približite, pozornost preuzmu keramički ukrasi, stupovi i oslikane klupe uz pročelje.

Iako djeluje kao kulisa neke davne kraljevske prijestolnice, ovaj je kompleks nastao za Iberoameričku izložbu 1929. godine, prema projektu arhitekta Aníbala Gonzáleza. Na jednoj sam fotografiji zabilježio i keramičku ploču s nazivom izložbe. Oslikane klupe prikazuju španjolske pokrajine, a plavi, žuti i bijeli detalji razbijaju toplu boju opeke. Trg je zanimljiv i kada ga gledate izdaleka i kada se zaustavite pred samo jednim njegovim ukrasom.

Uz Guadalquivir stoji Torre del Oro, Zlatni toranj. Njegov najstariji dio potječe s početka 13. stoljeća, iz almohadskog razdoblja, kada je imao obrambenu ulogu na riječnom prilazu gradu. Na fotografiji se uz njegove masivne zidove vide palme, krošnje i biciklisti. Nekadašnja utvrda danas je dio sasvim obične gradske šetnje.

U ulicama oko katedrale prostor se sužava, a pogled ponovno odlazi uvis. Giralda se pojavljuje između krošanja i pročelja, iznad terasa i prolaznika. Njezin donji dio nekadašnji je minaret almohadske džamije, dok je renesansni završetak zvonika dodan u 16. stoljeću. Uz nju je velika gotička katedrala, građena od početka 15. stoljeća na mjestu ranije džamije. Nekoliko stoljeća gradske povijesti tako se može pratiti na istom mjestu.

U katedrali pozornost privlači grob Kristofora Kolumba. Lijes nose četiri velika lika koji predstavljaju povijesna kraljevstva Kastilju, León, Aragón i Navarru. Na fotografiji se dobro vide njihovi grbovi i svečana odjeća, a cijeli spomenik djeluje poput zaustavljene povorke. Sevilla je u 16. i 17. stoljeću bila ključno središte španjolske trgovine, p red ovim grobom ta povijest dobiva vrlo konkretan oblik.

Izvan katedrale ponovno su suncobrani, stolovi i ljudi koji se mimoilaze u hladu drveća. Na fotografijama mi je drag upravo taj odnos veličanstvenih građevina i svakodnevice koja se odvija uz njih. Ispod tornja koji privlači poglede iz cijeloga svijeta netko jednostavno sjedi na terasi i odmara noge.

Među prizorima posebno se izdvaja noćna fotografija Setasa, velikih valovitih nadstrešnica nalik gljivama. Kompleks Metropol Parasol projektirao je njemački arhitekt Jürgen Mayer, a otvoren je 2011. godine. Njegova drvena rešetkasta konstrukcija pokazuje sasvim drukčiji arhitektonski izraz. Osvijetljena plavim i ljubičastim tonovima, na fotografiji izgleda gotovo nestvarno. I ovdje, kao pred starim tornjevima, pogled prirodno odlazi prema gore.

Iz Seville mi ostaje nekoliko takvih slika: toranj koji se zrcali u vodi, šarena keramika pod rukom, Giralda iznad pune ulice i neobični obrisi Setasa u mraku. Kada ih ponovno pogledam, najviše poželim vratiti se u te ulice i nastaviti šetnju od mjesta na kojem je završila posljednja fotografija.