Pariz - nevjerojatno elegantan i neoprostivo divlji

On je poput živog organizma, istovremeno nevjerojatno elegantan i neoprostivo divlji.

Najdraže pariške minute počele su na vodi. Vožnja Seinom, pruža pogled na grad kakav se ne zaboravlja. 

Arhitektura koja klizi pored vas i za koju imate osjećaj da putuje s vama, izgleda kao kulisa filma.

Mostovi. Prolazak ispod mosta Aleksandra III. ostavlja bez riječi.  Zlatne skulpture i svjetiljke blistaju na kasnom poslije podnevnom suncu, dok se teški kameni lukovi nadvijaju nad palubom poput povijesnih svjedoka. Što i jesu. Na kamenim obalama sjede skupine ljudi.

Pariz vidno produži dan, tako da izgubite pomalo osjećaj da ste zagazili u već respektabilne večernje sate. 

Trocadéro. Miris pečenih palačinki s okolnih štandova i žamor tisuće stranaca, uz miješanje glasova uličnih plesača, zaustavljaju vas na toj slavnoj platformi, da uživate u pogledu.

Ono što svakako ostane kao kulisa davno izblijedjele kartoline to je pogled na  Eiffelov toranj. 

Tu priča o tom slavnom zdanju ne staje. Bilo da ste pod  tom veličanstvenom konstrukcijom ili da uživate u pogledu na veličanstveni Pariz, s najviše moguće razine do koje vozi dizalo u samom tornju, ili u parku dok pokušavate kamerom uhvatiti tisuće lampica oko njega, na puni sat u toploj večeri. Ili jednostavno uživate u ispijanju kave i pogledu na njega, s neke obližnje terase, s vidno premalim stolovima. 

Montmartre i Moulin Rouge

Sljedeća postaja bila je Montmartre, živopisna pariška četvrt koja vas odmah uvlači u atmosferu. Dok se penjete  prema veličanstvenoj crkvi Sacré-Cœur, imate priliku svjedočiti svim licima Pariza – od nagomilanog smeća na rubovima ulica do neopisive vreve, veselja i šarma na svakom koraku. Prava filmska čarolija dočekala nas je u lokalnom restoranu gdje su ulični svirači stvorili savršenu zvučnu kulisu.  Tradicionalna hrana i vino,  kroz preuske prolaze između stolova,  gdje doslovno možete zaviriti u tanjur svojih susjeda. Ta činjenica bi vas, vrlo  vjerojatno na nekom drugom mjestu iritiralo do besvijesti, tu je sasvim uklopljeno u atmosferu.

Kao svaki divan detalj ležernosti i apsolutne burleske ostaje vam spuštanje niz brdo prema legendarnim, crvenim svjetlima Moulin Rougea.

Posjetiti Pariz, a ne zastati pred Notre-Dameom, jednostavno je nemoguće. Ta monumentalna građevina na otočiću Île de la Cité i dalje stoji kao vječni simbol ljudske ustrajnosti i umjetničkog genija. Ulazite pokorni i svjesni značaja tog mjesta gdje vjerska pripadnost nadilazi sve ono što vas unutra očekuje. 

Iz gotičke tišine Notre-Damea brzom vožnjom preskupe rikše, jedan od boljih scenarija može biti odlazak u Louvre. 

Umjesto guranja u nepreglednom redu na površini, možete iskoristiti  skriveni adut – spustiti se stepenicama tik uz slavoluk u podzemni prolaz Carrousel du Louvre. Taj elegantni ulaz uvodi vas me ravno u srce muzeja, podno same staklene piramide, bez dugog čekanja.

Taj najveći svjetski muzej u isto je vrijeme nevjerojatno glamurozan i posve neuhvatljiv. Nakon samog ulaska u muzej, vrlo brzo shvatite da bi vam trebali tjedni da ga doista istražite. No,  i posjet od dva i pol sata ostavlja bez daha. 

Život na dva kotača i bijeg u zeleno kraljevstvo

Pariz je grad koji nikada ne stoji na mjestu. Promet je kaotičan, automobili, pješaci i motocikli čine stalnu, neprekidnu buku. No, ono fascinira jest činjenica koliko Francuzi zapravo vole bicikle. Na doslovno svakom koraku moguće je iznajmiti bicikl. To je njihov ispušni ventil, njihov način prkošenja gužvama i prava kultura življenja na dva kotača koja gradu daje poseban, moderan šarm.

Kada vam postane previše te gradske vreve i neonskih svjetala, Pariz nudi najljepši mogući bijeg.  Versailles. 

Mitska rezidencija nadomak Pariza, vodi u zlatno doba francuskog apsolutizma. Blistava dvorana ogledala i savršeni vrtovi Andréa Le Nôtrea dočaravaju moć Luja XIV. 

ipak, najveći dojam ostavlja rustikalno utočište Marije Antoanete. Koji pruža savršen kontrast raskoši. Ovo je monumentalno UNESCO-vo nasljeđe. 

Većina posjetitelja ostane potpuno fascinirana prirodom koja okružuje dvorac, koju čine gotovo beskrajni i  savršeno uređeni vrtovi stroge geometrije stoljetnog zelenila, i simetrične fontane. 

Nakon gradskog kaosa, šetnja među tim skulpturama i mirisom rascvjetanog svibnja pruža nevjerojatan mir. I kraljevi su bježali od stvarnosti. 

Avantura doživljaja krajolika tu ne staje. Nastavili smo je vožnjom bicikla kroz nepregledno prostranstvo koje okružuje Versailles. Pedaliranje kroz skrivene staze uz Grand Canal donosi nevjerojatan osjećaj mira, a prolazak pokraj idiličnih polja i mirne francuske okolice, gotovo je savršen užitak za dušu.

I tako, kad bi zaokružili ovu našu priču, mogli bi zaključiti da nas Pariz uči da ljepota ne mora biti sterilna i savršena da bi bila očaravajuća. Grad je to vječitih kontrasta, prljav i blještav, kaotičan i miran, povijesni i drzak. Upravo zbog te svoje neukrotive prirode, ostaje neopisivo privlačan.