Medeja u režiji Martina Kušeja od sutra ponovno na Lovrjencu

Režiju potpisuje jedan od najznačajnijih europskih redatelja, Martin Kušej, a predstava je nastala u koprodukciji Dubrovačkih ljetnih igara, Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu i Slovenskog narodnog gledališča Maribor.

Za predstavu koja je prošle godine oduševila festivalsku publiku ni ove godine ne manjka interesa pa su sve izvedbe na Lovrjencu rasprodane. Helena Minić za naslovnu je ulogu nagrađena Orlandom za najuspješnije dramsko ostvarenje te nagradom „Zlatni Studio” Jutarnjeg lista za najbolju glumicu.

Kušej u suvremenoj interpretaciji Medejina mita propituje okrutne mehanizme svijeta, položaj pojedinca i pitanje drugosti, posebno u vremenu rastuće ksenofobije i društvenih podjela. Kroz priču o Medeji, jednoj od najzagonetnijih i najsnažnijih figura dramskog univerzuma, predstava otvara pitanja identiteta, isključenosti, ljubavi, nasilja i granica ljudske izdržljivosti.

Autorski tim predstave čine redatelj Martin Kušej, prevoditeljica i dramaturginja Vesna Đikanović, prevoditeljica teksta Medeja – materijal Heinera Müllera Snježana Rodek, scenografkinja Annette Murschetz, kostimografkinja Ana Savić Gecan, skladatelj Aki Traar, oblikovateljica svjetla Vesna Kolarec, autor video materijala Tobias Jonas, suradnica za scenografiju Hana Ramujkić, asistent redatelja Herbert Stöger, druga asistentica redatelja Katarina Julija Pipan, asistentica kostimografkinje Tjaša Frumen te lektorica hrvatskog jezika Ines Carović.

Glumačku podjelu predvode Helena Minić Matanić u ulozi Ane (Medeje) i Uliks Fehmiu kao Luka (Jazon), uz Juliju Klavžar u ulozi Klare, Mašu Žilavec kao socijalnu radnicu/pripovjedačicu, Vladimira Vlaškalića kao Kristijana, Aleša Valiča kao Boruta, Tvrtka Kolara kao Edija te Jana Rendića kao Leona.

Medeja je jedna od najenigmatičnijh i najkomplesknijih žena u dramskom univerzumu, o čiju su se monumentalnost razbijale mnoge interpretacije i podijeljeni osjećaji gledatelja. Brutalna je, ne ostavlja nikome, ni glumcima, ni publici prostora da se sakriju. Sirova je i pročišćujuća poput ritualnog čina. Izvan uzoraka racionalnog. Koliko god je pokušavali potisnuti, ona će ponovo izbiti na površinu. Kreće se kroz vrijeme od antike do naših dana, snagom svih onih žena koje još od tih davnih vremena sustiže uvijek isto isključenje iz zajednice, čiji sukob neizbježno mijenja živote svih.