Oliver je rekao: "Ne, neću. Tu temu smo završili" ANKETA

Dan kasnije je naš (malo je reći) najpopularniji pjevač svih vremena slavio svoj 44. rođendan i na televiziji gledao snimku kako Dubrovnik, rodni grad njegove supruge, gori. Njena je obitelj već izbjegla u Split i živjeli su zajedno. Punac Miljenko gradio je godinama brod koji je toga dana izgorio u gradskoj luci. Oliver mu je tada rekao: "Pusti. Preboljet ćeš. Ako ti nešto znači, dajem riječ da tamo neću nastupiti nikada više."

Ne trebamo govoriti puno tko je bio Oliver - doajen hrvatske glazbe, čovjek koji je glazbu disao, interpretirao s lakoćom i uz čiju smo emociju živjeli, rađali se i umirali, smijali, ljubili i plakali...

Znamo što je nakon toga dana uslijedilo. Redali su se ratni događaji, prohujao je ratni vihor i ostavio prazninu, rane, bol. Rane svakako treba iscijeliti, bol preživjeti i transformirati u nešto pozitivno, vratiti sebi sve one lijepe i pozitivne dijelove koje smo u tim grubim vremenima dali, izgubili ili su nam bili oteti.

Oliver je oko sebe širio pozitivu. Teško da ga je itko vidio ili čuo da o nekome govori ružno. Teško da bi itko o njemu mogao reći nešto loše. Daleko je bio od sveca, i to znamo, idealizirati ga nećemo. Imao je Oliver svojih demona. No, nećemo sad o njima.

Želimo progovoriti o jednom nedavnom događaju koji smeta. Smeta tek toliko da ga želimo i moramo prokomentirati, a i čuti vaše mišljenje. Ovih je dana, naime, jedna pjevačica koja živi i veže se uz taj grad u kojem je Oliver rekao da nikada neće nastupati, uzela baš Oliverovo ime u usta i otpjevala baš njegovu pjesmu. Nije ju interpretirala u njenom izvornom obliku, već ju je prevela na svoj jezik. 

Postoje stvari na ovom svijetu i među ljudima koje su - non go. To su stvari koje se jednostavno ne rade. Moguće je da se ipak dogode, slučajno ili namjerno, ali one jednostavno spadaju u kategoriju "TO SE NE RADI". 

Ovo je jedna od takvih stvari. Slažete li se da se svi na ovom svijetu trebamo podsjetiti što to bješe ljubav? Kao da je u zadnje vrijeme slabije osjećamo ili smo malo zaboravili na nju. Ljubav prema sebi, ljubav prema drugom ljudskom biću. Ljubav prema ovom univerzumu čiji smo dio. Ljubav i poštovanje prema onima koji nisu više među nama, među živima. Ljubav koju ćemo im iskazati na način da poštujemo njihove stavove, njihovu osobnost i njihove životne odluke.