Dubrovački tramvaj: Vraća li se simbol 20. stoljeća grada Dubrovnika tamo gdje i pripada? (FOTO/VIDEO)

Kako je izgledao život i promet prije tramvaja u Dubrovniku?

Putovanja kopnom prije željeznice su bila skupa i spora a glavno prijevozno sredstvo bila je diližansa, koju su Dubrovčani zvali dilidjenca. Takva putovanja su bila rizična zbog mnogobrojnih pljački hajduka.

Javne se kočije pojavljuju tek u drugoj polovici 19. stoljeća a Luka Gruž i Pile su bile polazne postaje kočija.

Prethodnik dubrovačkog tramvaja bio je omnibus koji je prometovao 'svako po ure' na liniji Pile-Gruž. On nije bio omiljen Dubrovčanima a često je imao i prometne nezgode.

Prvi automobil posjedovao je Brnja Kaboga, općinski vijećnik i vlasnik ciglane u Kuparima. Zato je vlasnik omnibusa Luigi Missoni nabavio dva automobila da se postupno prijeđe na prijevoz putnika automobilom.

Gruž je u to vrijeme bio periferija ali i luka, u današnjem rječniku i  industrijska zona, a ideja je bila spojiti Gruž i Pile zbog terena uzbrdica i nizbrdica.

Dolazak tramvaja u Grad

Da bi tramvaj mogao funkcionirati, 1. lipnja 1901. godine, puštena je prva termoelektrana u pogon.

Također, prvi odbor koji se bavio pokretanjem tramvaja osnovan je krajem 1903. godine (članci u privitku), nakon što je iz ministarstva željeznica u Beču stiglo odobrenje da se realizira projekt "male željeznice tjerane električnom silom" između Gruža i Pila. Kasnije je bilo još nekoliko odbora dok nisu sagradili tramvaj.

Ministarstvo željeznica 1909, godine odobrilo je projekt gradnje električnog tramvaja Gruž-Dubrovnik a postavljanje tračnica trajalo je svega 48 radnih dana.

Nedaleko od tadašnje gruške kazerme (vojarne) izgrađena je tramvajska remiza, koja je nakon posljednje vožnje tramvaja 20. ožujka 1970. godine služila kao automehaničarska radionica za autobuse javnog prijevoznika Libertas.

Vožnja tramvajem je putnike ispunjavala ponosom jer su bili putnici jedinog tramvaja u Dalmaciji, među rijetkima u Austrougarskom carstvu. Tramvaj će zauvijek ostati simbolom Dubrovnika.

Kada su prvi tramvaji stigli u Gruž na parobrodu 'Framm' u studenom 1910. stiglo je pet motornih kola garažnih brojeva 1-5, dvije otvorene prikolice za ljeto br. 21 i 22 te vagon za poštu br. 31. Negdje između 1918. i 1920. godine ove tri prikolice su u remizi prepravljene i pregrađene u zatvorene prikolice garažnih brojeva 21, 22 i 23, te su kao takve vozile do velike nesreće od 15. veljače 1922., kada je jutarnji đački tramvaj proklizao i prevrnuo se na zadnjem zavoju prije Pila kraj hotela Gradac (otpr. gdje je danas restoran Sezam). Poginuo je mladi kondukter i dva đaka. Nakon toga su te zatvorene karoserije uklonjene i sve tri prikolice su prepravljene natrag u otvorene, ljetne, uz bivši vagon za poštu koji to sad više nije bio nego je postao treća otvorena prikolica. Kasnije su u hali remize izrađene prikolice 24, 25 i 26, a prikolice 27 i 28 prema nekim izvorima stigle su iz Ljubljane 1958. nakon što je tamo ukinut tramvaj.

Tramvaji su stizali u nekoliko navrata; kola 1-5 u studenom 1910., br. 6 i 7 u studenom 1911. te su karoserije i njihova podvozja izrađena u Grazu u tvornici Wagonnen & Maschinenfabrik, dok je upravljače, motore i ostatak električne opreme dobavljen od firme František Križik iz Praga. Treća serija tramvaja 8, 9 i br. 10 kojeg trenutno restauriramo stigla je u proljeće 1928. kada se gradila pruga za Lapad, te su izrađeni u današnjem Đuri Đakoviću (tada "Prva Jugoslavenska tvornica vagona, strojeva i mostova u Brodu na Savi", a električnu opremu isporučila je firma Jugoslavenski Ganz (podružnica firme Ganz-Mavag iz Budimpešte). Svaka serija bila je za 40ak cm duža na krajnjim platformama (gdje su ulazi/izlazi) od prethodne, ali izgledom su bili jako slični. Mnogo kasnije su stigla četiri tramvaja iz Sarajeva br. 11-14, također pregrađeni i modernizirani u Đuri Đakoviću. Prva dva su stigla 1962., a ostatak 1963.

Povijest postojanja tramvaja obilježile su i mnoge nesreće. Prva nesreća se dogodila već drugi dan prometovanja, kada je nedaleko remize tramvaj iskočio iz tračnica. Putnici su znali sami kočiti tramvaj kako bi iz njega izašli na željenu stanicu, biciklisti bi se držali za tramvajska kola, bilo je i sudara s kočijama.

Najveća prometna nesreća dogodila se 7. ožujka 1970. oko 9 sati kada se tramvaj broj 5 koji je prometovao rutom Pile-Lapad, spustio spustio velikom brzinom Ulicom Maršala Tita na posljednju tramvajsku stanicu gdje je iskočio s tračnica a zatim pojurio 27 metara s jedne na drugu stranu ceste, srušio ogradni zid i survao se sa 4 metra visine u gradski park neposredno kod ulaza kroz zidine u stari dio grada. U toj nesreći život je izgubila jedna osoba a njih 14 je ozlijeđeno.

Taj događaj se smatra neposrednim povodom ukidanja tramvaja.

Restauracija tramvaja: Jan Mark Novalija - Tramvaj se vraća na najveća moguća vrata nakon toliko godina!

Razgovarali smo s Janom Markom  Novalijom, restauratorom tramvaja, koji nam istaknuo kako je tramvaj simbol povratka kulturne baštine, indentiteta Grada i kako će njegov povratak biti jako emotivan za Grad i građane.

Dubrovački tramvaj je prije svega duboko i sentimentalno ukorijenjen u noviju povijest grada, pogotovo u sjećanjima ljudi koji su živjeli u 50ima i 60ima, u godinama njihove mladosti. Kada pogledate fotografije i snimke od zadnjeg dana, od ispraćaja 70. godine, vidite ljude kako plaču, dodiruju ga, vješaju lovoriku po njemu, cvijeće. Bili su svjesni kada se to ukidalo da s time nestaje i dio njihove mladosti. Nevjerojatna je činjenica da što više vremena prolazi od ukinuća tramvaja, to je on sve prisutniji iako ga nema već 55 godina. Mislim da ćemo restauracijom definitivno vratiti ne samo osjećaje i jedan bitan dio identiteta Grada. To je Luko Paljetak jako lijepo sročio: „Tramvaj je bio dio imanentne ljepote grada“, dio njegovog života. Dubrovački tramvaj je jako emotivna stvar - rekao nam je Jan.

"Tramvaj je zamišljen da bude spomenik tehničkoj baštini , on će biti predstavljen u svom izvornom obliku u kakvom je bio i vozio pri ukinuću. Biti će u stanju iz 1970. godine. Uz postavljanje tramvaja, ukoliko to budu Pile, trebalo bi biti paralelno s otvorenjem velike izložbe povodom 115 godina tramvaja, odnosno 55 godina ukinuća u suradnji s Dubrovačkim muzejima. Tako će cijela priča biti senzacija, tramvaj se vraća na najveća moguća vrata u Grad nakon toliko godina."

Saznali smo kada će tramvaj biti restauriran i u kojoj je fazi njegova restauracija trenutno.

Restauracija je krenula prošle godine u prvom mjesecu. U početku se činilo da da neće biti mnogo posla jer je tramvaj vanjskim izgledom bio više-manje kompletan, međutim kada smo mi to počeli skidati koroziju i hrđu, shvatili smo da je vrijeme baš uzelo danak.

Korozija se raširila po cijelome tramvaju. Prozori na vanjskim platformama i dijelovima koji su zaobljeni su bili kompletno krivo postavljeni. Oplata još uvijek pada na jednoj strani, drvenina je sva istrunula i zato sad radimo dupli posao jer moramo raditi prema fotografijama, prema nacrtima koje imamo od izvornih dijelova od materijala koji su sukladni sa onima kakvi su bili kada je vozio. Svi ti prozori i sva ta drvenina prilikom zadnje restauracije radila se od jelovine i hrastovine koje su po svojim karakteristikama jako loše što se tiče otpornosti na atmosferu, na kišu, vlagu, vrućinu i toplinu.

U originalu, gornja konstrukcija tramvaja bila je izrađivana od jasena i ariša, dakle visokokvalitetnog drva. Mi pokušavamo što je više moguće verificirati ono što je bilo u izvornom stanju. Bajvagen, odnosno prikolica je gotovo završena, tu su ostale još finese i detalji a na motornim kolima još preostaje kompletno podvozje. Motori, mehanički dijelovi, kotači, sve profile treba prvo očistiti, ispljeskariti i nanijeti temeljnu boju i naravno obojati u crnu boju kakva je i bila. Svaki dan nam izlazi nešto novo, pojavljuje se nešto novo u smislu nepredviđenih radova a mi gledamo što je više moguće, to završiti do 1. svibnja. Imamo dosta nedostajućih mehaničkih dijelova, nedostaju nam dijelovi iz interijera, od natpisa do kontrolera, upravljača. Postoji mogućnost i šansa da zagrebački ZET ustupi rezervne dijelove. U restauraciji se morate snalaziti, jedino pravilo je „snađi se druže“ jer drugačije ne ide. Svaka restauracija je specifična, svaki predmet je specifičan pa tako i tramvaj - rekao nam je Jan.

Mario Japunčić - Radove obnove dubrovačkog tramvaja uz svoje redovne poslove i radne zadatke obavljaju zaposlenici Libertasa 

Gospodin Mario Japunčić, rukovoditelj tehničke službe Libertas Dubrovnik, podijelio je s nama glavne izazove implementacije tramvajskog sustava te ključne tehničke detalje projekta.

"Kada govorimo o obnovi dubrovačkog tramvaja u Libertasu, pojasnio bih da se tu radi o radovima na obnovi tri primjerka vozila i to jednih tramvajskih kola i dvaju prikolica.

To su tramvajska kola br. 10 i prikolice br. 27 i br. 28 kojima ćemo ovom obnovom u Libertasu vratit izgled u kakvom su svoje posljednje vožnje vozili daleke 1970. godine. 

Radove obnove dubrovačkog tramvaja prati čitav niz dodatnih aktivnosti i radnji koje su temelj za tijek i dinamiku radova, a ujedno su i ključne za uspješnost dovršetka obnove.

Kada su tramvajska kola br. 10 i prikolice br. 27 i br. 28 došle na obnovu u Libertas prvo je trebalo napraviti detaljan pregled, utvrditi stanje, a potom složiti specifikacije potrebnih radova za svako pojedinačno vozilo. Pri tome je trebalo voditi računa koji su dijelovi originalni, a koji nisu, što je tijekom prijašnjih obnova zamijenjeno, koliko su replike pojedinih dijelova vjerno izrađene i ispravno ugrađene, odgovaraju li izvornim, što je krivo napravljeno i što sve nedostaje.

Očekivano, tijekom radova na obnovi rastavljanjem pojedinih sklopova i dijelova nailazimo na dosta skrivenih grešaka i nedostatka na što moramo dati brz odgovor i primjereno ih riješiti. Mi u Libertasu imamo znanja i iskustva, imamo dosta pripremljenih materijala, fotografija, nacrta i ostalih rješenja, no ipak nekada to nije dovoljno, pogotovo kad trebamo originalni uzorak ili nacrt za izradu nekog dijela kojeg na tramvaju ili prikolici nema.

Zbog toga od samog početka obnove surađujemo s Tehničkim muzejom u Zagrebu u kojem se nalaze tramvajska kola br. 7 i prikolica br. 23, u kontaktu smo i s muzejom u Ferlachu gdje se nalaze tramvajska kola br. 1 i prikolica br. 25, ZET-om i državnim arhivima u Beču i Dubrovniku. Moram spomenuti da je za navedenu suradnju i kontakte posebno zaslužan mladi kolega konzervator Jan.

Radove obnove dubrovačkog tramvaja uz svoje redovne poslove i radne zadatke obavljaju zaposlenici Libertasa raznih struka i profila ovisno o potrebama i fazama obnove.

Svi radovi obnove dubrovačkog tramvaja obavljaju se detaljno i pažljivo, a biraju se odgovarajući materijali. Sva propala i trula drvenarija mijenja se novom koja je od primjerenih vrsti drveta, bira se ista ona koja je bila ugrađena u izvornom obliku. Obrađena je i pripremljena, te za dugotrajnost premazana zaštitnim i završnim premazima.

Metalni i kovani dijelovi su očišćeni od korozije, zaštićeni antikorozivnim premazima i završnim bojanjem. S metalne oplate ostrugana je stara boja, očišćena korozija, popravljene neravnine, postavljene nedostajuće zakovice i zaštićena temeljnom bojom.

Izrada zakovica i zakivanje metalnih dijelova predstavljalo je velik izazov jer je trebalo oživjeti čari već pomalo zaboravljenog kovačkog zanata.

Posebna pažnja posvećena je završnom bojanju oplate žutom bojom, povlačenja smeđih i crvenih linija na rubovima oplate te ispisivanja brojeva. Na oplati tramvaja ispod slojeva boje brušenjem smo došli do dijela izvorne žute boje iz 1970. koja je poslužila kao uzorak za izradu iste nijanse žute boje. Nijansu smeđe boje „skinuli“ smo sa sačuvanih originalnih kartonskih šablona za ispisivanje brojeva i natpisa na tramvajimana. Originalni šablon poslužio je za ispisivanje broja na prikolici br. 28, starinskim ručnim načinom oslikavanja.

Uređen je dio električne instalacije namijenjen za rasvjetu, unutrašnju i vanjsku. Pripremaju se i kompletiraju rasvjetna tijela.

Izazov je i popravak kočnog mehanizma, na prikolici br. 28 gdje su ugrađene ručke i osovine, izrađene i ugrađene zaštitne oplate osovine. Na tramvajskim kolima br. 10 predstoji popravak kompletnog kočnog mehanizma gdje je potrebno izraditi čitav niz poluga i zatezača, ručke, osovine i lance za zatezanje, izraditi i ugraditi kutije za pijesak.

Obnova dubrovačkog tramvaja trenutno je u slijedećoj fazi:

Prikolica br. 28 je u visokom stupnju dovršenosti, uz neke sitne radove, još je potrebno izvršit podmazivanje podvozja, ležaja kotača i komponenti kočnog polužja.

Što se tiče tramvajskih kola br. 10, faza rastavljanja i demontaže svih propalih, dotrajalih, neispravnih i neoriginalnih sklopova i dijelova je završena. Deformirani krak šasije i oplata platforme su ispravljeni i dovedeni u ispravno stanje te su izrađeni ostali popravci. Slijedi pjeskarenje šasije i podvozja, potom bojanje antikorozivnim i završnim bojama te sastavljanje i montaža već pripremljenih dijelova, drvenarije i ostale opreme te postavljanje prozora i ostakljenja."

Konačna lokacija gdje će tramvaj biti izložen još uvijek nije poznata, ali građani imaju želju - Pile!

Unatoč tome što točna lokacija postavljanja tramvaja još uvijek nije poznata, rezultati provedene ankete Libero Portala među građanima jasno pokazuju snažnu želju – većina sudionika anketnog istraživanja smatra da bi idealna lokacija bila Pile.

Građani ističu da bi upravo na Pilama tramvaj dobio poseban status, ostavljajući dubok dojam na posjetitelje te dodatno integrirajući tramvaj u povijesni i kulturni identitet grada, što tramvaj  i jest i što zaslužuje.

 Prenosimo vam neke od odgovora i komentara na anketno pitanje "Gdje bi, prema Vašem mišljenju, trebala biti lokacija novoobnovljenog dubrovačkog tramvaja?"

- Na Pilama,tamo se dogodila ona nesreća samo je pitanje imali uopće neko mjesto na Pilama - napisao je jedan korisnik.

- Na Pilama na onom skupom parkingu, jer se na Pilama i strombuco - odgovorila je korisnica.

- Na Pilama interaktivni muzej na otvorenom - smatra jedna korisnica.