Spas za poljoprivrednike i uzgajivače školjaka na ljetnim vrućinama: Kako sačuvati prinose?

Dubrovačko-neretvanska županija posljednjih se godina suočava s ekstremnim toplinskim valovima gdje živa u termometru doseže i 39 stupnjeva Celzijevih, stvarajući ogroman stres za povrtlarske kulture i trajne nasade. Ipak, s najvećim izazovom bore se poljoprivrednici  u dolini Neretve. 

Zbog dugotrajnih suša i niskog vodostaja, morska voda prodire duboko u korito rijeke i okolne podzemne kanale. Taj visoki salinitet vode postao je neprijatelj broj jedan neretvanskih poljoprivrednika. Natapanje usjeva slanom vodom dovodi do zastoja u rastu, ožegotina i uvenuća biljaka, što izravno ugrožava proizvodnju kultnih neretvanskih narančina, dinja, jagoda i ljetnog povrća, bilježeći drastične padove prinosa. 

Dugoročni spas donose projekti poput netom otvorenih radova na drugoj etapi zaštite od zaslanjivanja tala i voda u Opuzenu, vrijedni 55,5 milijuna eura. No, dok se ta infrastruktura ne dovrši, poljoprivrednici od Konavala do Neretve moraju primijeniti brza rješenja na terenu. 

Ekstremni toplinski valovi ne prže samo kopno, već i more, zbog čega su se u golemim problemima našli i uzgajivači školjaka u Dolima i Stonu. Dok se neretvanski poljoprivrednici bore s vrelim zrakom i zaslanjenjem tla, pelješki i stonski školjkari također se suočavaju s izazovima jer ljetne vrućine itekako utječu na autohtonu kamenicu i mušule.

Zatvoreni i plitki dijelovi Malostonskog zaljeva, poput uvala u Dolima i Stonu, ljeti postaju kritične točke. Kada temperature mora tjednima prelaze kritične granice, dolazi do drastičnog pada kisika u vodi. To izravno uzrokuje visoku smrtnost osjetljive mlađi kamenica i mušula, čime se u pitanje dovodi urod za iduće dvije do tri godine, koliko je školjkama potrebno da narastu do konzumne veličine.

Dugotrajne suše smanjuju dotok podzemnih slatkih voda (vrulja) i rječica koje se ulijevaju u zaljev. Slatka voda ključna je jer donosi hranjive tvari (fitoplankton) kojima se školjke hrane. Bez tog prirodnog balansa, školjke gladuju, gube na kvaliteti, sporije rastu i postaju manje otporne na bolesti.

Toplije more privlači predatore poput orada (podlanica) koje u jatima napadaju uzgajališta i s lakoćom uništavaju mlade školjke. Također, visoke temperature i sunčeva svjetlost pogoduju pojavi morske cvatnje i sluzi, što dodatno guši mreže (perlace) i otežava dotok hrane do školjaka.

Prilagodba novim klimatskim uvjetima više nije stvar izbora, već opstanka domaće proizvodnje. Pravovremenom reakcijom, praćenjem stanja na terenu i primjenom provjerenih metoda, ljetne vrućine i suša ne moraju značiti propast cjelogodišnjeg truda jer uz malo pametne tehnologije i truda, prinosi se na našem jugu mogu uspješno sačuvati.